Čovek je otišao u svemir zahvaljujući raketnim motorima na tečno i čvrsto gorivo. Ali su takođe doveli u pitanje efikasnost svemirskih letova. Kako bi se relativno mala svemirska letjelica barem "zakačila" za Zemljinu orbitu, postavlja se na vrh impresivne lansirne rakete. A sama raketa je, zapravo, leteći tenk, čiji je lavovski dio težine rezerviran za gorivo. Kada se sve potroši do posljednje kapi, na brodu ostaje oskudna zaliha.
Da ne bi pala na Zemlju, Međunarodna svemirska stanica povremeno podiže svoju orbitu uz pomoć impulsa mlaznih motora. Gorivo za njih - oko 7,5 tona - isporučuje se automatskim brodovima nekoliko puta godišnje. Ali takvo punjenje gorivom se ne očekuje na putu do Marsa. Nije li vrijeme da se oprostite od zastarjelih kola i okrenete se naprednijem jonskom motoru?Nije potrebne sulude količine goriva da bi funkcionirao. Samo plin i struja. Električna energija u svemiru se proizvodi hvatanjem svjetlosnog zračenja Sunca pomoću panela.solarne baterije. Što je dalje od svjetiljke, to je njihova snaga manja, pa ćete morati koristiti i nuklearne reaktore. Gas ulazi u primarnu komoru za sagorevanje, gde se bombarduje elektronima i jonizuje. Dobivena hladna plazma se šalje da se zagrije, a zatim - do magnetne mlaznice, radi ubrzanja. Jonski motor izbacuje vruću plazmu iz sebe pri brzinama nedostupnim konvencionalnim raketnim motorima. I svemirska letjelica dobija potreban poticaj.
Princip rada je toliko jednostavan da možete sastaviti demonstracijski ionski motor vlastitim rukama. Ako se elektroda u obliku okretaja unaprijed izbalansira, stavi na vrh igle i dovede se visoki napon, na oštrim krajevima elektrode pojavit će se plavi sjaj, stvoren elektronima koji izlaze iz njih. Njihov istek će stvoriti slabu reaktivnu silu, elektroda će početi da se okreće.
Avaj, jonski potisnici imaju tako oskudan potisak da ne mogu podići svemirski brod s površine Mjeseca, a da ne spominjemo lansiranje sa zemlje. To se najjasnije može vidjeti ako uporedimo dva broda koji idu na Mars. Brod na tečno gorivo će započeti svoj let nakon nekoliko minuta intenzivnog ubrzanja i provesti nešto manje vremena usporavajući u blizini Crvene planete. Brod sa jonskim motorima ubrzavaće se dva mjeseca u spirali koja se polako odmotava, a ista operacija čeka ga i u blizini Marsa…
A ipak, jonski motor je već našao svoju primjenu: oniopremljen nizom svemirskih letjelica bez posade poslanih u dugoročne izviđačke misije do bližih i daljih planeta Sunčevog sistema, do pojasa asteroida.
Jonski motor je ista kornjača koja prestiže brzonogog Ahila. Nakon što potroši svo gorivo za nekoliko minuta, tečni motor se zauvijek zaustavlja i postaje beskorisno željezo. A plazma može raditi godinama. Moguće je da će biti opremljeni prvim svemirskim brodom, koji će ići do Alpha Centauri, najbliže zvijezde Zemlji, brzinom ispod svjetlosti. Očekuje se da će let trajati samo 15-20 godina.
