U mnogim zemljama internet je ograničen, u nekim ga ili uopšte nema, ili su ljudi toliko siromašni da ni ne znaju za njegovo postojanje. Ali što nije u redu sa Sjevernom Korejom, zemljom koja aktivno razvija nuklearnu tehnologiju (a to podrazumijeva veliki tehnološki napredak), ali ima velika ograničenja? Internet je dostupan u Sjevernoj Koreji, ali je toliko ograničen da se po našim standardima može smatrati da jednostavno ne postoji. Da, i dostupna je jedinicama ljudi. Pa zašto je internet zabranjen u Sjevernoj Koreji? Pokušat ćemo odgovoriti na ovo pitanje što je detaljnije moguće.
Ima li interneta u Sjevernoj Koreji?
Naravno da postoji. Ali, za razliku od većine zemalja, ovdje je to vladino oruđe za propagandu. Njegova jedina svrha je da služi interesima vlasti, a ne da građanima omogući pristup Internetu. Ovi drugi nemaju pristup njemu, a ako i imaju, on je izuzetno ograničen. Najviše informacija o svjetskim događajima građani dobijaju iz novina ilitelevizija.
Međutim, prema izjavama stručnjaka koji proučavaju probleme ove zatvorene države, u posljednje vrijeme dolazi do blagog otvaranja "gvozdene zavjese". U određenoj mjeri, ovo može uticati i na internet u Sjevernoj Koreji.
U ovom trenutku je teško reći koliko Severnokorejaca ima pristup Internetu. Međutim, 2013. godine zabilježeno je 1.200 IP adresa koje dolaze na internet iz Sjeverne Koreje. Zvanično, vlada dozvoljava pristup Mreži liderima stranaka, ambasadama drugih zemalja, univerzitetima, propagandistima i spoljnotrgovinskim ličnostima. Također, neki ljudi iz kruga vođe Kim Jong-una također imaju pristup internetu. Riječ je o World Wide Webu, ali obični ljudi nemaju pristup njemu. Ali mogu koristiti Kwangmen, domaći internet Sjeverne Koreje. Ova mreža ne prelazi "digitalne granice" države.
Kwangmen
Vlasti Sjeverne Koreje su radikalno riješile problem pristupa internetu i informacijama - jednostavno su "presjekle" internet općenito u cijeloj zemlji. Umjesto toga, stvorena je interna mreža koja je nazvana "Kwangmen". Ova mreža je dostupna onim malobrojnim građanima koji imaju kompjutere, ali ih većina jednostavno nema zbog veoma visoke cijene takve opreme.
Ovaj "analogni" može samo na daljinu da liči na klasičnu mrežu. Da, postoje razgovori, forumi, zabavni sajtovi (ima ih oko dva-tri desetina), ali ni tamo nema mirisa slobode. Prema mišljenju stručnjaka za Sjevernu Koreju,sve informacije u "Kwangmen" čitaju i analiziraju cenzori. Sve znači sve, bez izuzetka.
Kako radi njihova mreža?
Da li to znači da je Sjeverna Koreja zabranila internet? Djelomično da, jer prisustvo interne mreže, doduše u cijeloj zemlji, uopće nije beskrajni informacioni prostor koji nam je poznat. U Sjevernoj Koreji postoji čak i posebna institucija - Korejski kompjuterski centar. Zadatak ovog centra je učitavanje na mrežu "svježe" dobijeno sa pravog interneta. Ovaj centar ima listu važećih stranica sa kojih preuzimaju sadržaj i postavljaju ga na Kwangmen.
Građani zemlje sami razumiju da postoje kompjuteri i određena mreža. Oni znaju da možete kliknuti tamo i vidjeti neke zanimljive stvari, ali ništa više. Većina lokacija u Kwangmenu su obrazovne ili poslovne stranice. Ali u posljednje vrijeme mreža se razvija, a stranice se pojavljuju na engleskom, pa čak i ruskom.
Internet cenzura
Imajte na umu da Računalni informacioni centar igra ključnu ulogu u razvoju ove mreže. On je taj koji postavlja podatke Kwangmenu na zahtjev različitih agencija. Međutim, sadržaj koji se nudi korisnicima prethodno prolazi vrlo stroge cenzurne provjere.
Da koristimo modernu analogiju, "Kwangmen" je više kao elektronska biblioteka u kojoj korisnik ne možeskoro ništa. Međutim, moguće je preuzeti knjige koje "čuvari" nužno provjeravaju na cenzuru i čitati ih na Samjiyon tabletima. Ove tablete za Sjevernu Koreju specijalno proizvodi Kina. Na korejskom webu postoje i novinske stranice koje u većoj mjeri promovišu komunizam. Neki objavljuju članke o nauci. Čak ima i vlastitu tražilicu i trgovinu, što vam omogućava da vodite vlastiti posao. Uključeni su chatovi i e-mailovi - tamo možete razgovarati jedni s drugima i razmjenjivati pjesme.
Softver
S obzirom na činjenicu da je DNRK veoma siromašna zemlja sa prosječnom platom radnika od 4 dolara, vrlo je rijetko naići na kompjuter. Ali postoje i stanovnici sa svojim računarima, iako ih je malo. Računari koriste operativni sistem Red Star OS, koji je ljuska popularnog besplatnog Linuxa. Najnovija verzija ovog OS-a liči na Mac OS. Pristup internetu u Sjevernoj Koreji se odvija preko pretraživača Mozilla Firefox, koji ima svoje ime - "Nenara". Postoji mail sistem, uređivač teksta, pa čak i neke igre.
Pristup pravom velikom internetu
Kao što možete vidjeti, većina Sjevernokorejaca ima pristup samo cenzuriranim kopijama web stranica i uvijek su unutar svoje mreže Gwangmen. A većina građana uopšte nema kompjutere, ali naučne laboratorije, instituti, internet kafei imaju pristup. I veoma je teško kupiti svoj kompjuter, jer je uvoz opreme iz inostranstva zabranjen (mogu da te strpaju u zatvor čak i za DVD sa bezopasnimkorejske TV serije), a državna kompanija Morning Panda bavi se proizvodnjom sopstvenih računara, ali proizvodi samo 2000 primeraka godišnje.
Ali čak i tako, internet u Sjevernoj Koreji ide preko kabla koji se proteže od Pjongjanga do Kine. Pristup ima oko dvije hiljade ljudi širom zemlje. U stvari, Kina je veliki zaštitni zid za Koreju, iz kojeg slijede mnoga ograničenja i zabrane. A pristup tome imaju samo visoki državni službenici i uzak krug stručnjaka kojima je to potrebno za rad. Prema recenzijama korisnika, brzina takvog interneta je vrlo mala, a na njega se povezuju preko zabranjenih računara, uključujući i one američke kompanije Apple. Cijela zemlja od 25 miliona ima 1024 IP adrese.
Internet za vlasti
S obzirom na gore navedeno, izjava da Sjeverna Koreja živi bez interneta je potpuno lažna. Postoji, ali uz velika ograničenja za građane. Ali vlasti to mogu iskoristiti "u potpunosti". Posebno za propagandu. Čim je Kim Jong-un došao na vlast, prisustvo ove države na internetu je poraslo. Video o tome kako dobro žive ljudi u DNRK-u aktivno je kružio društvenim mrežama.
Postoji i teorija (ili je to činjenica?) da DNRK koristi mrežu za izvođenje sajber napada. Vjeruje se da su sjevernokorejski hakeri odgovorni za hakiranje kompanije Sony. Pa, općenito, internet stvara visoku razinustatus.
Kako građani rudare internet u Sjevernoj Koreji?
Nespremnost vlasti da otvore internet za građane svoje zemlje je sasvim razumljiva. Samo što su informacije koje korisnici tamo mogu naći u suprotnosti sa njihovom propagandom. Međutim, da biste preživjeli, prije ili kasnije ćete morati otvoriti.
Ako Kina ima "Veliki internet zid" koji blokira stranice zabranjene u Kini, onda DNRK ima svoj analogni, koji se obično naziva "Mreža protiv komaraca", koji daje pristup samo osnovnim informacijama.
Kao što se ispostavilo, specijalnim službama DNRK je veoma teško pratiti mobilne telefone. I iako imaju službenu mobilnu mrežu koja građanima onemogućava pozive u inostranstvo i pristup internetu, Sjevernokorejci su pronašli drugi način. Sve više su počeli da kupuju kineske telefone koji se ilegalno unose u zemlju. Ovi uređaji mogu raditi u zoni od 10 kilometara od kineske granice. Međutim, Sjevernokorejci shvataju da je veoma opasno imati, a kamoli koristiti, takav telefon.
Razvoj informacionog okruženja u DNRK
Nat Kretchan, sjevernokorejski istraživač, objavio je izvještaj o evoluirajućem informacionom okruženju u zemlji. Iz izvještaja, na osnovu intervjua sa 420 odbjeglih građana, jasno je da je korištenje ovakvih telefona teško krivično djelo. Također, vladine obavještajne agencije imaju opremu za praćenje poziva, tako da takav mobilni telefon morate koristiti u gusto naseljenom području i to vrlo brzo.
Mnogi posmatračiNapominjemo da je lider zemlje Kim Jong-un dobro upućen u informatičku tehnologiju i pokušava je koristiti kod kuće, odnosno staviti je u službu svojim građanima. Naravno, ove tehnologije se vrlo sporo razvijaju u DNRK, što se objašnjava potpunom izolacijom ove zemlje, ali svaki korak u tom smjeru daje mogućnost Sjevernokorejcima da dobiju istinite informacije. To prije ili kasnije može dovesti do pada režima u tako zatvorenoj zemlji. Ali sve dok Sjeverna Koreja ostaje bez interneta, režim nema o čemu da brine. Međutim, to ne može ostati tako dugo. Na kraju krajeva, mnogi građani već ilegalno dobijaju pristup internetu i mobilnim komunikacijama za ilegalne pozive u inostranstvo. Mnogi uspješno rade.
Zaključak
Mnogi ljudi pokušavaju da shvate zašto u Severnoj Koreji nema interneta, jer sam internet ne predstavlja ozbiljnu opasnost. Zapravo, za režim DNRK ovo je stvarna i užasna prijetnja. Uostalom, vlasti već decenijama promovišu komunizam i sve čari režima, cinično lažu o najljepšem životu u državi u odnosu na druge zemlje, njihovi mediji prenose vijest da je fudbalska reprezentacija DNRK osvojila Svjetsko prvenstvo, pobijedivši reprezentacija Južne Koreje sa poraznim rezultatom itd. A ako svaki građanin dobije pristup internetu u Sjevernoj Koreji, odmah će moći razotkriti laži svoje vlade, a to očito neće koristiti režimu.
Ali do sada su vlasti DNRK-a uspjele obuzdati radoznalost građana i ne pokušavaju posebno da koriste zabranjene tehnologije. Aliprije ili kasnije morat ćete se otvoriti, jer zatvorena zemlja, iako može postojati u ovom obliku, ali se aktivno razvija - ne.
